MATEJ KRAJNC: Nad samotnim breznom (Slušaj najglasnije, 2015)Od Krajnca se naprosto ne može pobjeći, ne možete ga izbjeći, a još ponajmanje ignorirati njegov hiperaktivni rad. Evo, taman kad sam našao vremena da poslušam njegov posljednji, 12. album iz 2014. (čovjek je vjerojatno oborio regionalni prošlogodišnji rekord došavši do pozicija nekad izuzetno aktivnog Franci Blaškovića koji je objavljivao po 12 albuma u jednoj godini po sistemu 'idem platiti neke račune, a usput ću snimiti novu ploču', hahaha), ni manje-ni više već je pristigao novi, prvi službeni u 2015. godini. On jednostavno neprekidno radi albume štancajući serijale, uz to piše i objavljuje knjige, a sve usko vezano uz njegovu osnovnu preokupaciju - blues i r'n'r. "Nad samotnim breznom" spada u njegove najjednostavnije albume gdje sama svirka i nije toliko bitan faktor. Sve pjesme su uglavnom u legatu s jednostavnim akordima (izuzev jedinog staccata "Razglednica"), čak nema niti usne harmonike, a osnova su priče nadahnute fikcijama, onim njegovim prepoznatljivim konformizmom kada učestalo uranja u prošlost pokušavajući ovaj put revalorizirati poput filmskih režisera neke asocijacije na Gary Coopera, Grace Kelly, T-Bone Walkera, Sonny Boy Williamsona, Mark Twaina, Ivana Cankara... Tehnika mu je polumelodično pjevanje uz poneku naraciju i vrlo rijetke šapate, te mračnije i dublje intonirane tekstove ("Na tvoji zemlji"), a ovdje se pronađe i sarkastično životopisnog humora o beznadežnim slučajevima običnih, takoreći neprimjetnih ljudi koji 'noge vuku za sobom' i saznaju jednog dana od doktora da moraju na operaciju 'kako bi bili dovedeni u red' ("C.P. blues"). Te njegove priče redovito su zanimljive kroz prizmu 'života kao drage igračke', a ponekad i s lingvističkim štosevima, ovaj put 'si nisi, a nisi kar si' (glazbeno najuspjelija i donekle kompleksnija "T-Bone Walker"). Nezahvalno bi bilo degradirati i ovaj štos Krajnca s obzirom da ne pokazuje niti najmanje anomalije. Totalno je priseban, premda su pjesme posve jednostavne i glazbeno opskurne, no aranžmanski su potpuno dotjerane i ne upućuju na nikakvu slabost, a taj najintrigantniji faktor lirskog i pripovjedačkog talenta niti ovaj puta nije zatajio. Dapače, ovdje je vrlo dramatičan s blagom zajedljivošću i provokativnošću, samo je njegov osnovni problem što ovakvih vrlo sličnih radova ima u kolekciji i previše pa se svaki naredni doima poput nove adaptacije filma kojeg ste već gledali. Manjka jačeg uzbuđenja. Naslovi: 1.La vita nuova, 2.Potujoči blues št.1975, 3.Diamanti sredi blata, 4.Točno opoldne, 5.Na tvoji zemlji, 6.C.P. blues, 7.T-Bone Walker, 8.Razglednica, 9.T-Bone Walker (repriza)ocjena albuma [1-10]: 5horvi // 09/02/2015